уторак, 25. фебруар 2014.

Druga desetnina ili Iva did it. studio od 10 do 20

Drugih deset dana kao da je bilo pre deset meseci. Jako mi se daleko čini, a zapravo je blizu.
U drugih deset dana smo uradili još više i studio polako staje na svoje noge. Mi naše pokušavamo da odmorimo i osposobimo za još samo ovo i jao i ono! ali izdržaćemo.
Nećemo ni primetiti kada zapravo počnem da radim tamo! Ili već nismo primetili..

Bio je prvi radni dan, bio je skraćen, bio je spontan i iz studija su izašla prva dva paketića.
Jedan je čekao već pripremljen ali sam želela da ga doradim, a drugi se stvorio. Spojena je prva ogrlica. Važne stvari!

No, pre nego zaista počnem sa radom, da vidimo šta smo to uradili u drugih deset dana.

Jedanaestog: doneli policu. Veliku belu policu, u kojoj je bilo sve!
Dana dvanaestog sam farbala fioke u belo. Prva tura.
Dana trinaestog- tura dva. Jer belo treba da bude belo.
E, a četrnaesti dan je bio jako uzbudljiv! Išli smo da kupujemo cevi, pa smo birali debljinu, pa zglobove, pa je divni otac mog muža napravio sto. Onaj sto što sam baš tako zamišljala. Tako ga je napravio, zato što je car. A i moj čovek je car, jer je sve pre toga iscrtao i isplanirao ♥
Dan petnaesti: montaža konstrukcije. I naručivanje ploče. I hiljadu i jedan detalj između toga.
Posle toga sam farbala. Koješta u kojekakve boje. Nije sve ipak tako belo.
U poslednjem trenutku sam odlučila da zeleni zid ne bude zelen. Nije tirkizna, nije azurna, nije plava, nije zelena, nije petrolej. Ali je ona morska, savršena, što uz belo drvo bude još savršenija, pa onda gledam i gledam i gledam. E, u takvu sam boju farbala zid sedamnaestog dana.
A osamnaestog? Raspakivanje! Raspremanje! Raspoređivanje! Neka se kutije otvore, neka se stvari raduju! Sloboda, komfor, trčanje po prostoru, policama i fiokama!
Sledećeg dana grupisanje boja i alata za farbanje i- odlaganje. Doviđenja, zdravo i hvala! Bilo mi je zadovoljstvo.
Dvadeseti dan je bio ljubavni ♥ Tabla je bila gotova, montaža je bila uspešna a čaj, kafa i kekcići servirani na stolu naopačke. Čist ugođaj!

Posle dvadesetog dana nismo stali sa radom, ali sam stala sa brojčanim izveštajima. Inspiracija je rekla da je dovoljno, ja sam rekla da je okej.
I dalje ima dosta posla, ima mnogo detalja koji čekaju da budu osmišljeni, postavljeni, ofarbani i ko zna šta još, ali radujem im se. Umorna sam, mnogo radim, ali vidim napredak i čujem uzdahe i podršku onih koji su videli koju sliku više i to mi mnogo znači.
A i vi ćete, samo da namontiramo;)

понедељак, 3. фебруар 2014.

Iva did it. studio od 1 do 10

Gotov je dan deseti.
Deset dana radimo na studiju.
Studio je moje novo staro mesto. Prostor u kome smo nekada boravili brat i ja; pa jedan period nismo boravili, zato što smo porasli i studirali, i sada je došlo vreme da mu se ponovo vratim. Da nekada neozbiljan tinejdžerski prostor pretvorim u ozbiljan studio. Dobro, nećemo preterivati sa ozbiljnostima, ali nema ni postera i bisera mudrosti po zidovima.

Razvoj događaja pratite na Instagramu, ako pratite.
Spontano sam počela da svakodnevno numerišem ono što se radi. I znači mi; pomaže mi da se orijentišem i da napravim jasniju retrospektivu onoga što smo radili.

Recimo da smo prvog dana počeli sa farbanjem plafona. Gomila lamperije! Lepe, ali u tamno braon boji. Lepe, ali na visini. Lepe, ali ne bele. Postala je, ali iz trećeg puta. Ukočene vratove, farbu u kosi, očima i ušima smo zaboravili.
 Drugog dana sam krečila. Peace.
 Trećeg dana smo morali još samo malo da farbamo plafon.
A četvrtog da još samo malo okrečimo. Zato što je žuta trebalo da postane bela. Zato što joj je potrebno ubeđivanje od tri sloja. Ali pobedili smo.
Ehe, petog dana je došla zabava u radionicu! Zadatak: spakovati sve perle i sav alat i sve sve sve u- nešto, kako bi se sve preselilo u studio. Ne pitajte kako, ali uspeli smo. Sada je sve tamo. Na gomili.
A, znate ono mesto gde odlažete odeću koju više ne nosite? ONAJ plakar. E, pa došao je na red šestog dana. Prugasta majica simbolizuje mnooogo majica i pantalona i haljina i majica i pantalona... A crveni kabal? Pa, gomilu kablova koje je trebalo regulisati. Simple as that. Or not. Znate kako je razmrsiti kablove..
Sedmi dan je potrajao. Trebalo je srediti uspomene sa putovanja. Što po Evropi, što po životu. I-jaaaao! Gle ovo! Joooooj, Beeerliin! I-jee, kad je ovo bilo... i tako ceo dan. Opraštala sam se sa svakim papirićem, slušala kasete i pravila gomile papira od starih svezaka. Našla sam Segu, mnogo diskova i starih albuma. Pravi sentiš dan.
Osam gomila simbolizuje osmi dan. Kutije na sve strane, kese, kablovi, gajbe i ekipa. Svega mnogo. Svi kobajagi strpljivo čekaju da se raspakuju i konačno raskomote i protegnu. E, pa uspeli su delimično. Neki još uvek reže po kutijama i čekaju da se za njih napravi komocija.
A komocije će biti, kada se sredi nameštaj. A jedna od nameštaja je mašina za šivenje. Baš moja. I od devetog dana baš ružičasta!
A danas? Danas druga tura nameštaja. Dan deseti i na redu su fioke i polica. Prvo da se malo poprave, a onda da se malo farbaju. Kako u koju boju? Pa, u standardnu;)