субота, 6. мај 2017.

Mak sa konca

Ovaj post sam pisala dok sam mislila da sve može i mora i dok sam mislila da sve mora imati svoj rigorozan raspored i dok sam, ako me sada pitate, previše koristila to iscrpljujuće ''moram''.
Tada nisam trpela vreme za odmor i nerad, a još manje umela da ga odredim i ispoštujem. Nije da sam sada naročito uspešna u tome, ali volela bih jako i verujem da sam tu negde.

Utorak, 29.septembar 2015.god.

Ja mogu.
Ne može da ne može. Mora da može. Naravno da može!
Podrazumeva se. Idemo!

Trudna- nema veze. Stomak kao breg- pa šta. Idemo, krećemo se, eno ga Mesec, vidi se! Stižemo!!!
Porođaj kod kuće? Naravno. Drugi dan na nogama, pripremam, radim male neophodnosti.. idemo dalje, funkcionišemo.
Beba od mesec dana, napolju da se smrzneš, ali Iva ide u studio. Sever u sto ćebadi, pa kolica, pa šetnja do tamo i nešto posle sedam počinjemo. Kolevka, vatra, atmosfera, instagrami, interneti, narudžbine, perle.. kao da se ništa nije dogodilo. Ništa veliko, ništa što ti menja život. Što ti menja život. Što ti menja- život.

Menja ti. Drugačije je. Imaš više obaveza. Imaš bebu. Imaš-bebu.
Odlučila si da dojiš svoju bebu i u tome uspela. Dakle: dojiš bebu. Dakle: ti si ta. Nema neko drugi, nego ti.
Odlučila si da imaš decu; imala si sreću da u tome uspeš. Dakle: majka si dvoje dece. Majka-dvoje-dece.

Znači, neko mora da stane u red, da se pomeri ili da mu dozvolim da priđe.
Neko mora da razume da je dozvoljeno nekad imati bujnije obrve ili pocepanu majicu. Dozvoljeno je da ne primetiš da ti se napravila rupa na čarapi- to veliko no-no celog života.

I neko mora da razume da je beba, u stvari porasla. Dok ja napišem post, beba je porasla.
Beba se kreće, želi da hoda, želi svuda! Beba želi, može i hoće! Beba vidi Mesec i hrli ka njemu.

Na fotografiji naročito hvala onoj koja mi je naročito draga.



понедељак, 27. фебруар 2017.

Šiti, piti i francuski govoriti

Šivenje i ja se nismo najbolje slagali kroz život. Ja prođem, ono me ogrebe, ja se zainteresujem, ono me ubode, ja pokušam, ono se neljubazno nasmeje. Ako se nešto rašije ili pocepa, tako i ostane, ako se od mene očekuje da to sredim.

Vrhunac moje komunikacije sa mašinom za šivenje je bilo farbanje njene kutije u roze. Dobila sam je za jedan verovatno jednocifren rođendan od babe i dede. Višnja, tada mlada lepotica a danas već retro dama, se oduvek najviše družila sa mamom.


Kasnije, kako se pojavio i histerično zavoleo Pinterest, šivenje je došlo na red da se takođe voli i želi, kao i vez, štrikanje, pravljenje kuće na moru, kampovanje na kraju sveta, velika bela kuhinja i pedeset ideja za igranje sa decom - ako može odmah.

Kako sa prijateljima deliš svoje želje, strasti i maštanja, a kako pravi prijatelji umeju da izađu u susret, susrela sam se sa jednom mladom, lepom Singericom. Obe tada sa gotovo isto (ne)iskustva, ali raspoložene da učimo. I da se sačekamo dok ne budemo spremne.

I oduvek sam, kroz ceo taj proces nešivenja imala neku vrisku, ciku i urnebes na male, praktične i lepe nesesere. Jedan za ovo, drugi za ono i svi neophodni i uvek uz mene, većinom kupljeni kod Sovice. Svaka kupovina bila je ispraćena gomilom reči o tome kako ja to volim a ne umem i kako je to strava ali ne baratam i koliko je sve to meni super, ali ja, eto, ne znam da šijem.

Neznanje u šivenju je kulminiralo kada sam Iskri napravila dve desne papuče.
Dve desne, stvarno.
Smeh do suza, veliko Ne na "Mogu li da ih nosim u vrtić?" i okret sledeće stranice u životu.

Dva sata upornosti, tutorijal , strpljenja i volje kao nikada i nastao je moj prvi neseser.

Stajao je na najvidnijem mestu, da ga vidim svaki put kada prođem; nošen je u rancu i za malo pokazivan slučajnim prolaznicima.

Velika uzbuđenja i novonaučene veštine ne miruju i ne ostavljaju te na miru dok ne uradiš ono što si zamislio.Dok ne započneš kolekciju inspirisanu šivenjem i neseserima.






Jasno vam je, neseser samo za tu ogrlicu i ogrlica samo uz taj dezen koji je unutra, sakriven, da bude iznenađenje. I sitan vez, jer na njega imam tihu ložnju, pa dokle stignemo.

Nestrpljenje mi ne dozvoljava da sve čeka da se pokaže odjednom, pa ću već danas biti slobodna da vam predstavim prvu realizaciju zamišljene ideje.

Narednih dana planiram da na Facebook stranici objavljujem nove komade i njihove torbice, a potom ću ili dodati fotografije u ovaj post ili će samo ostati link ka albumu. Te tehnikalije su manje važne.

Važno je šiti, piti i francuski govoriti.

Šiveli!

уторак, 7. фебруар 2017.

Lančana kolekcija

Mislila sam da je sve počelo od bele ogrlice, ali kada sam se malo zamislila, shvatila sam da nije.
Bela ogrlica, sama po sebi je bila zapravo moja potreba da nešto više kažem nego što sam rekla u albumu Male zimske nežnosti.
One su zamišljene kao male, ušuškane, sa perlama od vune jer vuna lepo greje zimi; u vedrim bojama, jer vedre boje dobro dođu na beli sneg i sivi dan bez sunca i tako dalje..
Ali su mi u jednom trenutku male zimske ogrlice postale male i bilo je potrebno malo više mesta za igranje bojama i nijansama.
Započnem belom i shvatim da je nekoliko ogrlica potrebno da zaokružim i predstavim ideju.
I tu se pokrene lanac. Lančana kolekcija.




Primetili ste da se boje nastavljaju, da svaka sledeća ogrlica počinje onom bojom kojom se prethodna završila.
Odatle krug:
I odatle igranje šoljicama
i pravljenje jedne veeelike zamišljene ogrlice od svih elemenata zajedno.
Divno ste ispratili kolekciju na stranici i mnogo vam hvala na tome!
Virim iz narudžbina, poruka i materijala, ali i iz ideja, pa najavljujem uskoro još novih i lepih stvari :)