понедељак, 22. јул 2013.

Matcha sladoled

Vreme je sladoledu! I to zelenom.
Matcha je na meniju, u ledenoj, kremastoj formi.
Probala sam matcha sladoled, kada sam otišla u Moritz Eis i oooduušeevila se! Mumlala od uživanja.. žmurila.. gledala kuda idem, ne gledala kuda idem.. i smazala.
Pa sam odlučila da konačno pokušam da napravim jedan.
Izabrala sam recept na brzaka, prvi koji je bio takav da imam sve sastojke, da mogu ODMAH da pravim!:) Obradovala sam se što sam imala baš toliko čaja ( hvala Iv! ) i krenula!
Sastojci su bili tako šarmantni da su se odmah prebacili na Instagram, kao i deo procedure;)

A sutradan: magija!
Zeleni dezert u vafl korpicama sa ledenim srcem Srce je zaleđeni sok od sveže ceđenih višanja, izliven u srcaste kalupe. Sem što je neodoljivo dekorativno, tako dobro upotpunjava ukus! Pravi kiseli momenat uz travnatu, kremastu maču.
Kolektivno smo se obradovali ;)

петак, 12. јул 2013.

One fine weekend

Vikend je bio savršen. Bez preterivanja, bez preuveličavanja: savršen. To sam mislila, dok smo se vraćali u nedelju, već kasno, već mrak, Iskra spava, u kolima tiha i lepa muzika.

Ko ne prati moje instagramsko (manijakalno) postanje, verovatno ne zna da smo bili kod Lalice. Bili kod Nevene i Miljana. Jeste, Nevena Hleb i lale. Divna ona, divni oni i njihov divni dom. I svi mi u njemu: Iv i Matija, nas troje, njih dvoje i Simka i Rudi. Oni u kući, a Žuti i Crni napolju. Takva raspodela.

Toliko imam utisaka, da ne znam odakle bih počela i šta bih izabrala da vam ispričam. Ne može sve, jer ne bih ni umela sve da kažem. A neke stvari se i ne pričaju, već se žive i uživaju.

Kako god, preplaviću post fotografijama koje ne mogu da prestanem da gledam.

Putovali smo neplanirano dugo, ali svejedno nam je bilo zabavno. Naravno, najvažnije je da prvo Iskri bude zabavno, pa smo u to ime oblačili Medi košulju i stavljali mu Ivanine perle..
A onda smo stigli. U carstvo! U pravi dom, što se napravi kada dovoljno maštaš pa posle budeš vredan i uporan i napraviš. Onako po meri.
Kako smo ušli, tako smo krenuli da cijučemo od radosti! Pa vidi ovo, a vidi ovo, čekaj, hajde prvo limunadu, ne ne, prvo Iskri ručak, jaaao, Iv, vidi OVO, a da, Iskri ručak.. i tako u krug.
Dok se nismo svrtele u kuhinji. U savršenoj Lalicinoj kuhinji, koja će tek biti ona iz snova..
I nismo iz nje izašli, dok nismo postavili večeru. Bilo je beskrajno zabavno!
Na meniju: Zucchini pizza. Glavni kuvar: Iv. Domaćin: Nevena, a ja: prva violina. I prva kamera. Pa prvo na Instagram.
Obukla sam the kecelju..
i objavila seckanje tikvicama! I krompiru!
A u međuvremenu je Iv pripremala testo. I pripremila ga muški!
Nevena je pravila salatu.
Moj zadatak je bio da ovaj put presudim kikirikiju, a Lalica ga je stavila u salatu sa sve magičnim začinima i sosovima. Pa smo uz glasno "MMM..." davali do znanja i sebi i njoj da je to jedna tako dobra kombinacija!
A dok se pica pekla na specijalnom kamenu, naši dragi muškarci su se bavili degustacijom piva i zabavljali Iskru.
Kako smo krenuli u veoma važne goste, poneli smo i važne darove. One najlokalpatriotiskije!:) Valjevsko pivo i Moravu. Da, Jelićevu Moravu.
Po dolasku smo pili Phoenix Oolong. Iz Hong Konga donešen, pa gaiwan, pa sve što treba... pa jao! A onda smo otvorili Moravu kada se dovoljno ohladila. Savršena.
I dok pokušavaš da načneš sve teme o kojima sve više želiš da pričaš, sa ljudima koji čine da budeš srećan do nebesa, pica je gotova. I prva i druga i treća. I salata. I savršeno marinirane crne masline.
Sve na ajojkakojedobar oval, pa na sto.
I onda onaj momenat kada uživamo u dobroj hrani, piću i društvu. I vidiš i znaš da možeš tako baš dugo i ponovo i još jednom.
Pripremali smo se za spavanje uz One fine day (Jakatta). Nisam verovala ušima.
A ujutru: sunce. Puna kuća!
I doručak. Sa OH! dezertom.
I Nevenin gospodin hleb. Jesmo li se naklonili? Hoćemo li još jednom?;) Od mene ima duboko poštovanje.
I dragi, vredni Rudi. Dok se gospođa Simka izležava.
A onda: mafini punjeni karamelom. Da.

Pa malo fotkam, malo probam.. Dodam Ivani, pa dodam sebi..
Dok nije stigao ručak i novi dobri ukusi. A o njima čitajte kod Nevene.
I dok smo se družili, mazili i igrali.. došlo je vreme za nazad. U realnost. A nije nam se išlo.
Jako nam se dopalo i potrudićemo se da ponovimo čim pre.
Potpuno sam oplemenjena.
Hvala dragim ljudima, divno je što postoje.




Fotkala: Ja :)

понедељак, 8. јул 2013.

Pakovanje za Plamenac

Kada smo pričali o kolekciji minđuša za vilu Plamenac, pomenula sam i pakovanje, ali sam potpuno zaboravila da vam ga i pokažem!
Drage glinene pločice, koje sam pravila samo za njih; samo za minđuše koje se prodaju u vili :)
U glinu sam utisnula slova, a potom sam pločice kombinovala sa kartonom i svojim pečatom.
Sem što sam želela da osmislim originalno pakovanje za ovu priliku, razmišljala sam i o tome da bude praktično za korišćenje, dakle dovoljno brzo i jednostavno, a opet različito i prepoznatljivo.
Pa sam pločice pričvrstila za svaku kesicu, tako da je potrebno samo u njih staviti minđuše, preklopiti i to je to.
A kako bi kesice bile uredne i praktične za odlaganje, na dnu svake sam izbušila rupe, kako bi mogle biti okačene o ekser na zidu.
Pa je lako uzeti kesicu, ubaciti minđuše i pa-pa!

петак, 5. јул 2013.

Šareno perje

Rekla sam vam da sam pravila ogrlicu za Draganu Ptičicu. Bež, laganu i kanapastu. Još na promociji smo se dogovarale za jednu bež-belu i jednu šarenu. Sve što sam imala od zahteva za ovu drugu je bilo: šareno.
Imala sam razne varijacije na temu, ali sam na kraju stigla do pravog pravcatog šareniša.
Ovakvog:
Dominantna zelena, prelaz na teget, pa lagano nijansiranje do bele.
A između jaka žuta i jaka crvena.
I tri heklane perle, svaka različitim stilom;)
Konačno: šarena letnja ogrlica!
Model smo već razmatrali u ovom postu, pa vam je jasno kako sam opet stigla do sitnih perli naspram onih krupnih.
A kako ogrlica stoji Dragani? Pa, divno!
Kažem vam :)

среда, 3. јул 2013.

Ptičicino novo odelo

Mada je moglo biti i Carevo novo odelo, jer je Ptičica car!

Ko ne zna za Ptičicu, neka hitno klikne na link, ali neka se i vrati ovamo kod mene, ne bi li video ogrlicu.
Jeste, zove se Dragana i savršeno radi svoj posao. Fotografiše. Ima besprekoran senzibilitet, fenomenalan osećaj za kadar, detalj i kompoziciju. Još ako se namesti da pravite svadbu, e tu je tek na svom terenu i kolo vodi! Ne mislim da igra, nego fotografiše. Ona romantična venčanja, što srećemo po internetima i pinterestima..
Samo što je Dragana naša, pa je ponos veći.

Elem, imala sam privilegiju da pravim ogrlicu za nju. Tačnije dve. Ko viri u Instagram, ima predznanje.
Moj prvi zadatak je bio: bež, belo, kanap, srednja, ali podesiva dužina. Prijatno oko vrata i neupadljiv mehanizam. Pa sam spajala lepo i korisno.
Odnosno, kanap i kamenčiće.
Hekleraj i kikicu.
Elementi od žice su takođe bili na spisku.




Sa tehničke strane: mehanizam koji ugađa dužinu.

A primopredaja ogrlice je bila prilika da se malo družimo.. pa smo onda sledeći put ponovile. I verujem da ćemo opet, jer Draganu izgleda poznajem duže nego što mislim, a taj osećaj je lep.

Kako vam se dopada ogrlica?
Jel' da joj stoji?:)


понедељак, 1. јул 2013.

Drvo je drvo i kanap je kanap

Ali druga ogrlica sa drvetom i kanapom je različita od one prve.
Jer tako ruke prave i tako me materijali vuku. Na različito.
Pa sam po uzoru na ovu..
za Minu napravila ovakvu ogrlicu.
I tako bih joj je maznula, samo da sam stigla!;)
Kako se vama čini?