среда, 11. децембар 2013.

Jedan Zagreb, Dve Cvoke i mnogo drugara

Bila sam u Zagrebu.
Uživala sam!
Puna sam utisaka!
Konačno sam upoznala ljude o kojima sam čitala, čije fotografije sam gledala i koje pratim na društvenim mrežama. Upoznala sam one koje nisam poznavala do tada i jako mi je drago zbog toga.

Bila sam u Dve Cvoke. Sada poznajem Marinu i Ivonu. I Nikolinu i Sašu. I Tadeju. I Nebojšu. I još jednu Iskru- crnu, dlakavu, što laje:)
Bila sam u Hobo Bear hostelu. Bila sam u Jutru. U Harissi. U Svijetu okusa. U Kući zelenog čaja. Upoznala sam jednu Barbaru. Upoznala sam njenu divnu decu. Troje! Videli smo se sa Davorom. Pili kuvano vino. I još jedno.. Bila sam u Kiši. Bila sam SVUDA! Sa Tamarom. I bilo nam je sjajno.

Predlažem vam lagani skrol do kraja, pa posle opet gore, pa dole i tako u krug..
Tako sam ja gledala fotografije.. i jedva čekam da vidim još.
Hvala Tamari što je fotkala onako kako sam zamišljala. U stvari, malo bolje:)























 


понедељак, 9. децембар 2013.

Blogomanija 2013.

Između Kopaonika i Zagreba sam imala dan pauze.
Pre nego što pomislim da je Blogomanija bila u Zagrebu i da su Dve Cvoke zapravo na Kopaoniku, bilo bi dobro da napišem jedan post.
Puna sam utisaka, guraju se, prepliću i čekaju malo vremena da shvatim šta se sve izdešavalo.
Fotografija: Đorđe Đoković
Kopaonik smo planirali već neko vreme.
Ponesena utiscima iz Vršca (wwvrsac), jako sam želela da vidim i Blogomaniju; posebno što sam prvu propustila. Razmišljala sam, maštala i zamišjala kako će nam biti, ali mi nije palo na pamet da se mogu pojaviti kao predavač. Ja predavač?!
Oookej, hajde da vidimo šta umem.

Fotografija: Đorđe Đoković
Fotografija: Đorđe Đoković
I mislim da sam umela. Umela sam da budem ja i uspela sam da pružim energiju koju sam imala. Tremu su mi pričuvali Vladan i Tamara. Bilo mi je udobno i lepo između Ivane i Nevene. Prijala mi je Draganina opuštenost. Zahvaljujući njima, bina je bila jedno prijatno mesto.
Fotografija: Tamara Zidar
Radionice koje su bile sutradan želim da ponovim. Bilo je kao da je po ko zna koji put. Ljudima je bilo lepo; nama je bilo lepo. Pili smo čaj. Smejali i smešili se. Pravila sam elemente od kanapa. Imala pa nemala tremu.

Fotografija: Đorđe Đoković
Pričala sam o inspiraciji. O svojim kolekcijama i maštovitim ljudima. Uživala sam.

Fotografija: Đorđe Đoković
Hvala mojim najvažnijima, hvala prijateljima i drugarima. Hvala Cvijeti na pozivu.

Vidimo se ponovo:)

среда, 13. новембар 2013.

Miriše post

O sapunima koje Ksenija pravi sam već pisala.
To nisu obični sapuni.
Oni su šareni, nežni, pastelni i jarki i mirišu da se zažmuri i udahne duboko.
Ali, ispred svega toga su pravo kvalitetni. To znači da Ksenija dobro promišlja o svakom sastojku i o njihovom kombinovanju. I bira gde nabavlja.
A koža bude svedok da su te kombinacije veoma dobre. Ona ne ume da kaže: "Jaooo, što je doobar sapun!!!" , ali ume da bude mekana posle toga i da miriše tako da ne možete da odvojite nos od nje.

E, ta naša Ksenija je ponovo poslala jedan paket. Jedan veliki paket za Iv i mene. Moja polovina glasi:
Dva velika, dva mala, dva Yogija, dva radovanja pa na kub!
Prvi put se jesam radovala jako puno, ali ovaj put sam se radovala više, jer sam znala da me čeka mađija. I stvarno bi.

Sapuni, sem što su savršenog mirisa, bili su savršenih boja, kao da su se rodili za moju radionicu! Primećujete?
A u gužvi: specijal! Handmade papir i domaća lavanda. Pa, jao! ♥
Ovaj komad je toliko poseban, da mu se moramo malo više posvetiti. A o tom posvećivanju neki drugi put;)
Do tada veliko hvala Kseniji! Jako sam srećna i mirišem kao kraljica;)

среда, 6. новембар 2013.

Malo čipke i kamenčić roze.

Jedna Ana je želela ogrlicu. Od više inspiracija i ideja, zadržale smo se na onoj sedefastoj narukvici iz pre nekog posta. Sećate se?

Ovaj put je trebalo da dodam malo zlatne, da se poigram ljubičastom i ružičastom i da napravim jednu dužu ogrlicu.
Sedefaste momente sam zamenila belim, u različitim oblicima i nijansama.
Čipku sam stavila simbolično, uz mali roze kamen.
I isplela sam kikicu:)


Sve u krug, pa na poštu..
Kako se vama dopada?:)

петак, 1. новембар 2013.

Minđuše na dar.

Današnji post je o minđušama koje su prešle dug put, kako bi bile rođendanski poklon iznenađenja.
Nije mala stvar.
Tumbale su se u jednoj ogromnoj posudi za hleb, mirisale na čaj i strahovale da čitave dođu do odredišta.
Kako je sve prošlo kako treba, radost je bila velika i svestrana! Radovao se Beograd, smejali su se Valjevo i Novi Sad.
Sada se minđuše baškare u Bačkom Petrovcu. Tamo je udobno i lepo. Sigurna sam da su već videle svaki detalj nove kuhinje i malo im zavidim zbog toga :)
Srećan rođendan Neveni

понедељак, 28. октобар 2013.

Crni Roko

Pre nekoliko dana došao je Roko. Crn momak, jako elegantan! Došao je i poveo sa sobom belu olovku.
Put iz Osijeka do Valjeva prešao je u savršeno dizajniranoj koverti, jer za njega drugačija koverta i nije.
Kako je bio vrlo umoran od puta, odmah sam pripremila kafu. Jednu jaču, crnu, da se ne brukam.
Crna kafa-belo mleko. Crna boja-bele krede. Odmah sam se potrudila oko kontrasta.
Roko voli kafu sa šećerom?! Nema problema! Nudim dve vrste u dva oblika.
Kada se malo raskomotio, bila sam slobodna da mu pokažem kako crtam. Srce i sunce za početak, sa oblakom i talasima. Jedna devojčica i malo cveća. Nisam htela da ga preopteretim u startu, ali sam mu najavila dosta toga.
Jer on je poseban i beskrajno inspirativan. I ja sam to znala onoga dana, kada sam ga prvi put videla. Znala sam da je on rokovnik mog života!
Savršen pod prstima, sa najšarmantnijim crnim stranicama na svetu. I detaljima za poljubiti!

Rekla sam mu kako jako volim crno-beli kontrast; kako sam pravila crnu boju za školsku tablu, farbala limenke od kafe u crno, pa po njima pisala belim markerom i kako me sve to jako inspiriše.
Rekla sam mu da planiram novi DIY post u kom ću pisati o svojim teglicama sa začinima, gde su takođe crna boja i bela kreda.
Roko je pažljivo slušao i rekao mi da se raduje što ću skice praviti baš po njegovim stranicama. Raduje se mojim idejama i nepredvidivoj inspiraciji. I ja se radujem, jako!
I zahvaljujem divnim ljudima iz Lega-Lega preduzeća! :)