среда, 10. август 2016.

Priča o glini

Kada je glina i priča o glini u pitanju - zatreperim. Oči porastu, uši takođe. Stanem, krenem, uozbiljim se, nasmejem se, zasijam, pošizim od uzbuđenja, radosti, strasti... svega!
Nisam znala koliki je to san bio, dok se nije ostvario. Dok nisam dobila improvizovani vaučer za kurs keramike. Na rođendan.



Posle četiri sata časa, koliko traje svaki, svake subote, ja nisam umorna, potrošena ili gladna. Ja sam u petoj brzini, izlećem pomahnitalo na ulicu i ne znam gde pre i šta pre i kako i kada da sve to uradim sa tom magijom od blata što se peče na milijardu stepeni i ima krš nekih pravila koja nikako da pohvatam.

 

Da li glazura ili engoba, da li prvo visoka ili prvo biskvit, da li glazura preko engobe ili obrnuto, da li glazura pre ili posle biskvita? I šta sad sa tolikim mogućnostima da radim?
I kako da kupim točak od stoiljada evra odma sad odma i peć od pola miliona i kako da sve to smestim na terasu? I šta da radim sa tolikim činijama i šoljama i posudama i tacnama u životu, kad ni ove ne znam gde da držim?
Ne znam, ali glina je postala moja strast i tek smo počeli. Ima da stane na terasu, ima da imamo kuću od sudova i kraj.





Kasnije su mi se uključile lampice za perle i nakit. Rekao bi čovek da je to prvo, inicijalno, da sam zbog toga krenula, ali nisam. Kada sam shvatila da mogu da pravim keramičke perle, kada sam shvatila kako se prave, kada sam krenula da ih pravim, mazim i grlim.. dokusurila sam se.
Otvorile su se nove opcije, mogućnosti i rešenja i bilo mi je jasno da kurs neće trajati preporučena minimalna tri meseca, nego malo duže. Ili mnogo duže.



Jednoj keramičkoj perli je potrebno mnogo vremena, rada i truda, da od komada zemlje postane šarmantna kugla.




Da bi perla bila velika a nosiva, mora biti šuplja. Da bi bila šuplja, potreban joj je kalup. Da bi bila kakva bih ja volela da bude - napravićemo joj custom kalup. Ili dva. I praviti perle u kalupima dan i noć, a češće noć.



Staviti taman gline, staviti glinu taman svežine, biti strpljiv pa sačekati da se spoji kako treba, biti nežan pa ne ugnječiti tako sveže. Osušiti kuglu na taman da se da rezbariti, rezbariti a ne probušiti, rezbariti a ne ugnječiti i polomiti. Izdržati da ne pipkaš svaki čas jelgotovojelgotovo ili mogla sam još samo trunku ovde. Ne. Ne pipaj, pokvarićeš.





Rezbarila sam s ljubavlju, glačala kašikom ( glačala u pogrešnoj fazi, al' neka me kad volim ), lupkala varjačom da dobije željeni oblik, bušila male rupe, bušila srednje, bušila velike... divila im se u svakoj fazi razvoja i nemala trunku strpljenja da vidim kakve će biti gotove.







Šmirglane su, farbane, šarane, potapane, vrtene, sušene.
Psovala sam oksid gvožđa i pokušavala da zapamtim koji je onaj što se lakše skida sa ruku.
Transportovala sam ih od škole do kuće, držala u krilu i umotavala najbrižnije na svetu.
I onda, kada su konačno bile gotove i kada sam konačno bila spremna da se razdvojimo, napravila novu kolekciju.
Nove kugle u mom životu uklopljene su uz heklane perle, uz drvene perle, uz lanac, voskirani konac i džins. I još po nešto.



























Da se razumemo, sve ovo ne bi postalo ovolika pasija da moji učitelji, Marija Milin i Aleksandar Vac nisu imali brdo strpljenja i entuzijazma i da im se oči nisu caklile na moje ideje i hiljadu i jedan prohtev.
I, pre svega, sve ovo ne bi imalo prostora da postane ovolika pasija da nije podrške za čuvanje dece, uspavljivanje i borbu lavovsku dok se Novičićeva bavi keramikom. I posle toga do pola noći priča o svojim impresijama.

A kakve su vaše impresije?

18 коментара:

  1. Iiivoooo,kolika strast,uzdrhtala sam citajuci. Odusevila me je prica,posudje,glina,tvoja masta,nakit,svee sveee. I prele...ahhh,perle-Ivooo,perle su ti citav Kosmos u malom. Potpuno drugacije a opet sasvim tvoje-jedinstveno nezno krhko i snazno u isto vreme.
    Evo pustam srce da se zaljubi i u ovu tvoju kolekciju. Madam se da ce me neki posebni komad sacekati u septembru kad se vratim s mora. Jerja tu magiju moram da prigrlim.
    Bravo! Za tebe granice ne postoje

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Hvala ti, ženo!
      Napravila sam mnogo, a tek sam počela ;)
      Sačekaće, tu su :*

      Избриши
    2. Mnogo sam proucavala tvoje slike i mirna srca priznajme da nemam neku koju bih izdvojila. Dakle,bukvalno sve bih volela da nosim,cak i one koje nisu u "mom koloritu"

      Избриши
    3. Mnogo sam proucavala tvoje slike i mirna srca priznajme da nemam neku koju bih izdvojila. Dakle,bukvalno sve bih volela da nosim,cak i one koje nisu u "mom koloritu"

      Избриши
  2. Samo osobe koje imaju dar da nesto naprave svojim rukama znaju kolika je sreca videti rezultat svog rada. I koliku radost, odusevljenje, nestrpljenje i strepnju pruza sam rad! Ivo, uzivaj u tome sto duze!
    Pozdrav!

    ОдговориИзбриши
  3. Ja sam neko ko sa druge strane posmatra tvoje perle, tj. ne nosim nakit, a i kada ga nosim jednom godisnje - to je nesto potpuno drugacije. Ali UVEK uzivam da ih gledam, osecam se nekako lepo. To kako su pravljene i spojene i nove i posebne i svasta - nekako deluje umirujuce na mene. Tako su skladne po mom estetskom senzibilitetu da mi govore "sve je u savrsenom redu". Eto.

    ОдговориИзбриши
  4. Koliko je samo ova priča snažna i lepa, pa su mi nekako i perle posebno lepe :).

    ОдговориИзбриши
  5. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши
  6. Moje impresije su da hocu prvu (ili neku slicunu) ili predzadnju (ili neku slicnu)!
    A o recima, nemam reci. I cujem te, i vidim te, i mirisem te dok citam ove redove, i samo hocu da te zagrlim! <3

    ОдговориИзбриши
  7. Jaaaooo diiivno, vratih se mislima u srednju školu i sve te slatke muke sa glinom... Iščekivanje sušenja do sledeće faze bojenja i pečenja mi je uvek bilo najteže :) Imala sam i tu sreću da upoznam Aleksandra na jednoj koloniji keramike...
    Divan tekst, divna sreća i energija kojom on zrači... Srećno u daljem radu, ovaj osećaj te neće tako lako napustiti, da znaš :)

    ОдговориИзбриши
  8. Bravo Ivo, divni su ti radovi , secas li se sta sam ti rekla kada si prvi put sela za tocak ..... nisi mi bas verovala ...glina je zemlja a iz zemlje smo nastali od zemlje zivimo u zemlju se vracamo ... Uzivaj znas da sam se ja navukla ... hahahaha i ne zelim da se " skinem " nikad vise !UZIVAJ <3

    ОдговориИзбриши