Приказивање постова са ознаком veš. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком veš. Прикажи све постове

петак, 25. октобар 2013.

Sav taj veš

Ovaj post nema veze sa prethodnim postovima. I nema mnogo veze sa ovim blogom. Nema veze sa nakitom. Ni sa čajem. Limene kutije- ne. Detalji, šoljice, snail mail, gif... nisu na spisku.
Nema.

Volela bih da ovaj post ima veze sa dobrom fotografijom, ali nažalost- nema ni to. Nisam se dovoljno izveštila, fotić je fotić, nije fotoaparat, ali se nadam da će jednoga dana postati.
Dobro, o čemu ja to?
O vešu. O komšiluku. O prizoru koji je svakodnevno drugačiji i svakodnevno inspirativan. Čudo od veša!
Seriju fotografija koje ću vam sada pokazati sam počela da pravim kada sam primetila da je komšija okačio- dugu! Nisam verovala.
Posle toga su mi se oči same lepile na prizor sa susedne zgrade i shvatila sam da se nijansiranje ponavlja.
Sem nijansiranja, jednoga jutra me sačekao pastel. Savršeno okačen pastel.
A potom i besprekorno okačene krpe. Svaka pod konac. Pa, komšija!

A jednoga dana neko je imao malo mračniju fazu..
Ali ništa od ovoga vam verovatno ne bih ni pokazala, da me pre neko jutro nisu sačekale- pelene!
Koliko sam se samo obradovala!
Ove pelene su verovatno okačene prvi put, jer je neko kući tek došao; jer se njegova starost broji u danima. I to verovatno jednocifrenim.
Ovaj prizor mi je potpuno ulepšao dan.
A sutradan je, znate, na red došao šareni veš Benkicu kada sam videla, istopila sam se.
To je jedan mali čovek, jedan jako mali čovek.
Želela bih ovom prilikom da poželim dobrodošlicu našem novom malom komšiji ili možda komšinici. I da pozdravim nepoznatog kreativnog i definitivno veoma urednog komšiju.
Poštovanje.