среда, 23. новембар 2016.

Neobjavljene, a lepe. Priča druga.

Da se odmah razumemo: priča druga nije tolika inspiracija kao Priča prva.
Priča prva je prva i to je to.
Listam album, gledam koju mi sledeću diktira i hvata me blaga panika što ne mogu da se setim Priče. Panika je utoliko veća što me je na momenat paralisala za svaku sledeću ogrlicu, pa mislim kako zapravo više priča nema, nego samo ogrlice.
Ali nije.
Ne može.
Tako ne ide.
One su tu, jer se bar neka reč vezuje za njih.
A neke se nadovezuju jedna na drugu. Kao ove ovde.

Suknja. 
Od Ane iz prethodnog posta.

Stavila sam izabrane perle na gomilicu, izabrala konce, materijale i opcije i sve to objedinila.


Ova, kao i ona prethodna, a kao i još neke zapravo, se nose u Ljubljani.
A i putuju svetom, znam.
Nije li to divno?

Нема коментара:

Постави коментар